Moji postovi

... ovdje bi trebao da stoji opis bloga ...

29.10.2007.

Format C:

Učiniti promjenu u životu nije lako. Najprije je potrebno donijeti čvrstu odluku i biti svjestan mogućih posljedica - kako dobrih, zbog kojih se na promjenu i odlučujem, tako i loših, koje mi neko vrijeme mogu stvarati probleme. To se može dogoditi kada proces promjene u sebi sadrži neispitane ili neispravne elemente, a to bude spoznato kada već napustim prethodnu poziciju, kada se već odskoči, te jedino preostaje pripremiti se za što mekši doskok. Neke se promjene čekaju par godina, a neke se tako čekajući nikada ne dočekaju.

Potom treba presjeći i odlučiti šta od dosadašnje prakse sačuvati, spasiti od zaborava. S druge strane, s nečim treba raskrstiti, da me njegovo prisustvo više ne smeta i ne iritira ili podsjeća na neko neugodno iskustvo. Ponešto se može sačuvati u nekom skrovitom kutku, skriveno od raznoraznih očiju, a dostupno bude li kada ponovno potrebno.

Nova postavka donosi i nove funkcije, nove radne zadatke pored već postojećih. Njima treba stvoriti prostor da bi se kvalitetno i bez smetnji mogle izvršavati. Njihov početak predstavlja zadovoljstvo i obavezu, te na neki način čast na ukazanom povjerenju. Naravno, za sve ovo je neophodno i imati dobre prijatelje, za koje znam da su uvijek spremni mi pomoći, na čemu sam im svakako zahvalan. To je tako, bilo da mijenjam način života, bilo da reinstaliram sistem na svom računaru.

25.10.2007.

Sjena

Danas me put navede u posjetu mom ocu na poslu, koji u istoj firmi radi, izuzmem li period između 1992. i 1996. godine, kontinuirano preko trideset godina. Firma je mijenjala nazive, rasla i bila nezanemarljiv igrač na tržištu, a zatim prešla kao i mnoge druge firme iz društvenog u državno vlasništvo. Danas, kao dio veće firme, još uvijek neprivatizirane, ona je tek sjena nečega čega se sve manje ljudi sjeća ili može sjećati.

Pri ulazu u objekat, završen ne mnogo prije rata, vidljiva je relativna zapuštenost vanjštine. Firma novca ima, njen kadar ima više visokoškolskih diploma nego ikada prije, te bi se rado zvali njenim uposlenicima, ali ljudi sa osjećajem za održavanje zajedničkog dobra sve je manje. Javio sam se na recepciji, te krenuvši ka liftu opazih pločice iznad vrata sa brojevima prostorija. Brojevi, jednaki kao onda kada sam još kao dijete dolazio u firmu, me podsjetiše kako je to nekada izgledalo moćno. Nije bez razloga, jer su radili širom bivše Jugoslavije, a bili konkurentni i izvan nje. No tada se na upravne pozicije nije dolazilo isključivo rodbinskom linijom.

Danas ta firma ima višestruko više radnika nego joj objektivno treba, a radi obrnuto proporcionalnu količinu poslova. Na stolovima u kancelarijama odjela zvučnih imena papiri su rijetki, a računari na stolovima služe za razmjenu zabavnih sadržaja putem interneta ili slaganje pasijansa. Danas se tu uhljebljuju djeca, rođaci, prijatelji, partijske kolege... sve o državnom trošku, i to na funkcije tipa "nosač papira A4 formata" koji to obavlja između dvije kafe ili kafe i toplog obroka, negdje izvan radnog prostora. Formalno, mnogi od njih imaju završene fakultete (a neki tek kurs za frizera), međutim nemaju htijenja da rade bilo kakav posao, jer će plata nezavisno od toga biti redovna i jednako solidna, a osjetno veća od plate onih starih uposlenika, koji imaju nešto nižu stručnu spremu, ali su istu firmu i njenu zgradu kroz godine izgradili, da bi nove generacije imale šta da unište.

Odlazeći na kafu s ocem u "restoran društvene ishrane" još kod lifta osjetih miris kuhinje. U restoranu, ni deset metara od lonaca bi postavljena ponuda odjevnih predmeta, za mušku i žensku klijentelu, koja u radno vrijeme to obilazi kao u shopping centru. Međutim, najviše me začudilo što su mirisi koji sam osjetio još kod lifta, a do njega je dva puta duži put nego do lonaca, konstantno natapali izloženu odjeću. I tako danima.

Sam restoran se uklapa u tužnu sliku. Tik pored odjeće raspoređene su crne foteljice od umjetne kože, razvaljenih uglova na naslonjačima za ruke iz kojih proviruje drvo i spužva, a stare su koliko i zgrada. Zidovi neokrečeni preko deset godina crne se od rada radijatora. Bar je kapućino bio na pristojnom nivou.

Moj otac nema još mnogo do penzije. U međuvremenu će i ova firma doći na red za privatizaciju. Kada (strani) kelner dođe da naplati račun za pojedeno i popijeno, mnoge će zaboljeti spoznaja životne mudrosti drevnog kineskog cara da ne postoji besplatan ručak.

16.10.2007.

Koncert

Nisam bio na mnogim koncertima održanim u Sarajevu gdje su pjevali pjevači raznih žanrova, ali neospornih glasovnih mogućnosti. Za propuštenim prilikama za slušati uživo Safeta Isovića odnedavno je kasno žaliti. Od danas preostaju samo snimci i za Tošeta Proeskog. Luciana Pavarottija nismo dočekali vidjeti u gradu, tek gramofon ga je zastupao u duetu sa Bonom dok pjevaše "Miss Sarajevo" prije deset godina na Koševu. Ljudi ne znaju i ne mogu znati do kada im je živjeti, a iza njih ostaju samo njihova dobra djela po kojima će biti pamćeni i vrednovani.

Idol masa od prije dvadeset-trideset godina vraća se u svoj/naš grad. Imao sam želju ga čuti uživo, prvenstveno zbog njegovih predratnih pjesama, jer za posljednja četiri albuma prsti jedne ruke su dovoljni da izbrojim njegove pjesme koje mi se sa njih sviđaju. Koristim perfekt za želju, jer je karata nestalo i prije nego sam krenuo u kupovinu. Istina, po ovakvim uvjetima prodaje, gdje se uz kartu dobijao i njegov posljednji album i m:tel korisnički broj sa pet maraka kredita, Zdravko Čolić bi rasprodao i koševski stadion. Jasno mi je i da su mnogi među kupcima karata istu kupili samo radi broja (koji će oglasiti za prodaju dok kredit potroše), odnosno da bi pokušali da na preprodaji karte zarade. Međutim, tu mušterija iz principa neću biti.

Ostaću zato za sada na starim snimcima njegova glasa u pratnji radio-televizijskog orkestra, dok u Zetri budu "neki novi klinci", oni koji su na vrijeme otišli po kartu, oni koji su imali dovoljno jaku štelu za nabavku karte naknadno i oni koji ne uspiju prodati kartu pred ulazom. Danas sam čuo da je cijena karte na tržištu stigla do trideset maraka (dakle udvostručena), a i vidio one koji to bez prigovora prihvataju. Bez mene.

15.10.2007.

Bajramluk

Bajram nam dođe i dosta brzo prođe. O Bajramu bi lijepo obići rodbinu, prijatelje, komšije, ali i nepoznatim ljudima uz osmijeh poželjeti da im bude lijepo i da svi osjete pozitivnu atmosferu koju Bajram nosi. O Bajramu se darovaše djeca - najbolje u čvrstoj valuti, ali i starijima godiše mali znaci pažnje. Nije bilo tako davno kada sam prešao iz grupe koja biva darovana u grupu od koje se očekuje da daruje, prelaz koji se prođe sasvim prirodno.

Istovremeno, moja ustaljena bajramska rutina se mijenjala, od vremena kada su moji roditelji bili pripadnici mlađe generacije koja obilazi starije do sadašnjosti kada je kod njih bilo glavno rodbinsko okupljanje. Tome je doprinijela i činjenica da je tu istovremeno kao domaćin bila i moja nana kao najstariji član porodice u toj grani porodičnog stabla, ali je nemoguće ne primijetiti prolaznost vremena i lagano ali neizbježno i nezaustavljivo starenje, kako vlastito tako i bliskih ljudi.

Bajramluk namijenjen meni stigao je potpuno neočekivano i iz neočekivanog pravca nekoliko dana prije Bajrama. Nikad se ne kockam (iako poznajem gotovo sva pravila), a u nagradnim igrama rijetko sudjelujem, tako da se ne sjećam kada sam (ako ikad) nešto na taj način dobio. Ne mogu se sjetiti ni kada sam ubacio listić sa podacima na štandu jednog od izdavača knjiga za vrijeme boravka u Grčkoj, no prije petnaestak dana dobih mail: "Poštovani gospodine MR, vi ste izvučeni kao dobitnik za mjesec august te imate pravo na naše proizvode u vrijednosti od dvije stotine engleskih funti, sa besplatnim transportom..." Svi navedeni detalji u mailu izgledali su znatno ozbiljnije od redovnih doza spam ponuda za školarine, zajmove, viagru, lijekove ili neslućeno bogatstvo nigerijskog podpredsjednika.

Tako i bi, paket sa odabranim knjigama je stigao na adresu na poslu, bez prethodnog zadržavanja na pošti carinjenja. Iznenađujuće, jer su mi ti naši mudri carinici prije dvadesetak dana, bez obzira na vidno istaknutu carinsku deklaraciju i račun na omotu drugog paketa, prethodno uredno plaćenog preko interneta, paket otvorili, zatvorili, udarili pečat "Oslobođeno od plaćanja carine" i poslali uplatnicu za "obavljeni carinski pregled", za koju je meni preostalo samo da uredno platim sa osmijehom.

Jedna od stvari koje me mogu jako obradovati jesu knjige, tako da je ovaj nemali bajramluk zaista pogodio pravu metu u pravo vrijeme. Kao i susreti sa dragim ljudima - rodbinom i prijateljima, koji učiniše da Bajram osjetim Bajramom, danima kojima se trudim da zanemarim brige i nevesele situacije koje život nosi. 

06.10.2007.

"Za ljepšu Srpsku"

Sve do nedavne konačne i ponovljene odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, program Televizije Republike Srpske počinjao je himnom. Himna kraljeva Obrenovića, Karađorđevića, Republike Srbije, zvanično je predstavljala i sve narode koji konstitutivni još žive u entitetu Republici Srpskoj - stihovima druge strofe "Moćnom rukom vodi, brani /budućnosti srpske brod /Bože hrani, Bože spasi / srpske zemlje, srpski rod ". U početku u prigodnom spotu je bilo više ratničkih elemenata i obavezna trobojnica na kraju po kojoj bi se ispisao naziv televizije. Onda je neko odlučio da doda malo karakteristika drugih konstitutivnih naroda pa bi se pri kraju ("budućnosti srpske brod") na ekranu pojavila i katolička crkva i (neka obnovljena) džamija sa dvije munare.

RS trenutno himne nema, jer za razliku od novih prijedloga za grb se manipulacija melodijom i tekstom himne teže izvodi. Za grb je lako orla krunisanog krunom Karađorđevića postaviti pored manje šahovnice ili ponekog ljiljana, za koje je neko nekada uveo da bi trebao predstavljati Bošnjake (što nikada nije). Kako ću kasnije vidjeti, himna nije potreban uslov da bi se pjevalo.

Prije neki dan na RTRS čuo sam novu pjesmu koju je pratio spot bogat bojama. Spot je solidno urađen, ali jedino što sam mogao reći po odslušanom i odgledanom bilo je "Bože sačuvaj". U spotu se prikazuju prirodne ljepote koje se nalaze u RS, a između tih kadrova se smjenjuju omladinski hor, guslar, momci koji nose zastave: crvene, plave i bijele, malo srpskih narodnih nošnji te na početku i na kraju nova zgrada Vlade RS - za slučaj da neko ne shvati iz prvog pokušaja čija je ovo ideja.

Izvođači, sve svojevremeni predstavnici Bosne i Hercegovine sa ustima punim domoljublja - Romana Panić, Dado Glišić te Mira Janjanin, uz pratnju hora pjevaju " Za ljepšu Srpsku, za ljepši svijet / za ljepšu Srpsku, zauvijek / za tebe, zemljo moja krvi dajem sve / Republiko Srpska, volim te ". Pjeva se punim ustima i o otadžbini, a ja se onda zapitam, gdje ja ovo živim? U kojoj državi žive izvođači ove pjesme? Ima li u glavama ili srcima tih ljudi i jedan procenat Bosne i Hercegovine (dosta dugo je prije uklanjanja na zgradi ministarstva finansija RS u Banjaluci stajao grafit "Srbija u srcu, Bosna u k...u")?

Nije čudno da od stotinu procenata ne ostane nijedan za spomenuti u pjesmi, kada samozvani zaštitnik "stoprocentne BiH" (a u praksi predvodnik zaštitnika stoprocentnih vlastitih interesa) svojim djelovanjem samo utvrđuje ili osigurava svoje pozicije, dijeleći zemlju i ljude na "nas" i "njih", te potpisujući pompezno kao samozvani "naš" vladar sa "njihovim" vladarom protokole (u kojima ili piše da su se dogovorili da se nastave dogovarati, ili piše tekst kojeg obojica mogu tumačiti kako im bude odgovaralo). "Njihov" vladar je svojim podanicima već obezbijedio pjesmu kojoj se dive i koju radosno pjevaju, kao što se dive i "njegovoj pameti" i načinu kako se nosi sa mrskim "nama". Ko pjeva, zlo ne misli. Za pjevače ima ko da misli, dok bogatstvo ove zemlje ne bude raspoređeno u sigurnim džepovima "naših" i "njihovih" vladara.

p.s. Ako nekoga zanima spot, može ga pogledati ovdje .

Moji postovi
<< 10/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
žena zna
hadzinica
Pisma
Nakane o Barbari
propali fudbaler
blob
posveћeno жrtvama dlakavih жena
Corto Maltese
Strašan blog
Bosanski život
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Logičke zagonetke
Svedska Hanuma
... by Tratinčica
U ime Vremena koje smo nepovratno izgubili
Lijepo je sanjati...
Zijan-ćerka
photo.factory
la cucaracha
Simplington post
United Darkness of Plamenko
Story of Strippy and the Soapbox
Ponuda koju ne možete odbiti
Na putu u nepoznato
LIPO LI JE LIPO LI JE
Bell, Book, and Candle
bosanka u Aziji Pacifik
The book of truth
No Pasaran
nesvjesna's
little bit of ... ®
NAPRĐIVANJE
PLJUVAONICA
BOGAMI ĆE ME MLATNUT' OVIM KUKURUZOM
zora
asistencija
Čisto informativno
DJEVOJKA U RUZICASTOM1
Životinjska farma
best of blogger.ba
dijaspora, izbjeglice, rodbina i ostale price
Zrtava Turbo Folka bb
Bosanski jezik
charshija queen
Bones And Joints
brineta vam priča
Dragi moj Vlado
anDRey
Filozof među mladima
više...
BLOG EPP
Prijateljski blogovi

Dragi moj Vlado
Slika vrijedi 1000 riječi

Blogovi koje čitam:
(redovno koliko to mogućnosti dozvoljavaju)

Greatest Shits
Bloody Mary
Nauka o roglju
Žrtava turbo-folka bb
O životu s osmijehom
Umorni pisac
Brineta nam piše
Boris i Jafa Gold
Mačić koji piše
Blobber
Shoba's Writings
Književnica
Zlimfurova avlija
Ponuda koja se ne odbija
Corto Maltese
Andrey
Soe 1 i Soe 2
RP Pljuvaonica
Казакстан Республикасi
Trešnje
Tratinčica
Bosanski jezik
Može li žvaka?

Bloggeri u mirovini, koje pozdravljam:

Novi kolač
Blog iz tramvaja
Blago majci na unucima
O vremenima

*** Poredak blogova je random


BROJAČ POSJETA
79422

Powered by Blogger.ba