beats by dre cheap

Skijanje

Nisam prvi koji će se žaliti na divljanje cijena svih proizvoda i usluga u državi. Međutim, nije to počelo juče. Nije to počelo prije sedmicu ili dvije. Divljanje je prisutno već par godina, tek se tu i tamo koeficijent rasta cijena smanji na neko vrijeme da bi, kada se malo narod odmori i zaboravi na prethodni uspon i stezanje kaiša do sljedeće rupe, počele pripreme i realizacija naredne etape - naredne rupe na kaišu.

Od Bajrama riječ je najviše o svakodnevnim potrepštinama: puteru, ulju, šećeru i brašnu - onim stvarima koje čine neku osnovnu životnu zalihu u bosanskim kućama. Prethodno, o Ramazanu, a i nešto prije toga, svi pekarski proizvodi su dobili nove, za pedesetak procenata veće cijene. Malo je buke bilo, ali se ista uglavnom brzo smirila, a cijene ostale.

Prije toga svako malo novi proizvod (u svim prodavnicama) dobio bi (hinjski provučenu) 10% veću cijenu. Svako pola godine iste cipele (ili istog kvalitetnog ranga) dobijale bi 20% veću cijenu. Nestašica keksa, čokolade, sira, mlijeka, kože, tekstila i drugih artikala na svjetskom tržištu se odrazila baš radikalno u Bosni. Oko poskupljenja ovih i sličnih artikala koji ne pripadaju potrošačkoj korpi niko nije dizao buku, a novoformirane cijene su ostale da služe kao osnovica za narednih 10-20%.

Vraćajući se unatrag dođosmo do famoznog PDVa i poskupljenja svega, uključujući i artikle koji su trebali teoretski da pojeftine zbog smanjenja poreza: kafa i čokolade. Bilo je buke prvih mjesec dana, a za to vrijeme populacija tora se navikla na novi okus trave i više se niko nije bunio. Samo su prihvatili maksime Boxera i Squealera iz "Životinjske farme" - "Radiću više" i "Napoleon je uvijek u pravu".

O cijenama stanova, kao nečega što se ne kupuje svaki dan, možda i nije adekvatno govoriti na istom mjestu kao o hljebu, ali oboje ih veže svojstvo neophodnosti za život. Rast cijena je konstantan i već odavno tragikomičan. Čitanje stranice u novinama sa oglasima o prodaji stanova se najbolje može progutati i svariti ako se ista doživi kao stranica sa vicevima. Još davno se narod prestao (ako je to ikad i činio) glasno buniti, dok država (u knock-downu) odnosno državice-kantoni nijemo posmatraju, jer promet na tržištu je evidentan, dakle neko ipak takve cijene može podnijeti, ali to je već druga tema.

Tržište je slobodno i cijene se tako formiraju, ali kaiš ima zadnju rupu. Za skijaške hlače kaiš nije potreban, a za zainteresovane je direktor Ski centra Igman-Bjelašnica Selim Hrvat prije desetak dana najavio u Dnevnom Glasilu: "Sve je poskupjelo, pa će i skijanje". Logično.

Moji postovi
http://woolfmr.blogger.ba
15/11/2007 23:34